U središtu književne
i filmske priče je dvanaestogodišnja Sofija iz Beograda, koja, umesto na
kampovanje sa drugarima iz škole, odlazi sa bakom na Hvar, kod bakine sestre, a
događanja na ovom hrvatskom ostrvu, i upoznavanje sa delom porodice za koji
nije ni znala da postoji (brat sa kojim baka nije govorila i njegovi potomci)
ispostaviće se kao sve samo ne “smaranje” koje je devojčica predviđala pred
put. Sofija će dobiti veliku životnu lekciju o porodici, ljubavi, nesebičnosti
i praštanju, jednu od onih koje tvore odrastanje.
Na Hvaru će se
otvoriti čitava škrinja komplikovanih porodičnih relacija u čijem središtu je
bratsko-sestrinski sukob uzrokovan tragičnim ratom (i smrtima koje uz njega
idu), a zbog koga ostareli brat koji živi na Hvaru i njegova sestra koja živi
sa porodicom u Beogradu ne razgovaraju četvrt veka.
Iako su razumom
“otpisali” jedno drugo i prihvatili da ih je rat “svrstao” na različite strane,
dešavanja na Hvaru i bolest zajedničke sestre uticaće da ova odluka, zbog koje
se “kobajagi” lakše živi, izgubi snagu nepromenjivosti. Ponajviše na ovoj
liniji priče (o bliskima koje nastavljamo da volimo i nakon što smo odlučili da
ih otpišemo) i na životnoj činjenici da rane ne zarastaju dok se nešto ne učini
da zacele, film “Leto kada sam naučila da letim” korespondira sa odraslima.
Otuda i katarzične suze odraslih u bioskopskoj sali.
Jasminka Petrović
ima “nerv” da ispriča tinejdžerske priče, da čuje i razume način razmišljanja
dece i mladih (nervozu i nesigurnost koja prati njihovu želju da se uklope u
društvo vršnjaka, potrebu za porodičnim okvirom i kad od njega beže)- otuda
dolazi uspela kopča ovog filma sa tinejdžerima. Radivoje Andrić je, u tom
smislu, dosledno preneo duh knjige.
Lik devojčice
Sofije je na spontan način oživela Klara Hrvanović, lik njene beogradske bake
Marije, na prvi pogled krute i naporne, ali zapravo emotivne- Olga Odanović, a
neposrednu baku Luce koja živi na Hvaru - Snježana Sinovčić. Lik bakinog brata,
koji sa malo reči i mnogo nemira u očima govori ono zapreteno u duši- odigrao
je Žarko Laušević.
Film je, u nameri
da se približi mladim gledaocima, tu i tamo protkan estetikom jutjuberskih
klipova (sliku povremeno dopunjuju “natpisi” na ekranu), ali ove “intervencije”
nisu narušile celoviti doživljaj filmske priče, i ostale su tek detalji koji je
prate, manje ili više uspešno, u zavisnosti od starosnog okulara gledalaca.
Aleksandra Gojković
(Objavljeno u Narodnim novinama, 5. aprila 2022)
Нема коментара:
Постави коментар